ARHITEKTURA
Rođen je u Parizu 1961. Iako se prvo školovao za matematičara, poslije je diplomirao na arhitektonskoj školi Versaille 1987. Zatim je osnovao R&Sie(n) arhitektonski studio. 1989. sa kolegom francuskim arhitektom Stephanie Lavauxom i Jeanom Navarrom nastavlja voditi studio u Parizu koji redovito svakih nekoliko godina mijenja ime. Nakon više od 15 godina studio je izgradio imidž na temelju svog istraživačkog pristupa arhitekturi. Trenutno su fokusirani na razvoj tehnoloških eksperimenata iz kojih razvijaju arhitektonske scenarije. Ti eksperimenti su kreirani u obliku kartografske distorzije ili teritorijalnih mutacija, pretvarajući prirodu u dinamični element samog dizajna. Taj organski pristup je usredotočen na povezivanje konteksta s izgradnjom i međuljudskim odnosima.
Dio intervjua F. Rochea sa Designboom web stranice:
Opišite svoj stil.
Stil je zanimljiva karakteristika; za pisce. Stil Flauberta je fantastičan, nešto nalik istraživanju. To istraživanje se odnosi na pronalaženje i razvoj koji nadilaze sam stil, nešto puno važnije od samog stila. Stil je vektor. U arhitekturi, bojim se da ljudi koriste stil da bi se prepoznao njihov obrazac i da bi sami postali brand. Tako da izbjegavam biti stilski opredjeljen već definirati i odgovoriti na određene specifičnosti. U mom radu svaki projekt razvija vlastite odgovore. Mrzim stil. Primjerice mi mjenjamo ime našeg studija svake dvije godine da izbjegnemo stvaranje branda kroz ime studija. Isto tako vrijedi za stil.
Molim vas opišite razvoj vašeg rada od prvog projekta do današnjeg dana.
U početku mi smo razmišljali da uključimo prirodu kao materiju, a sada je integriramo kao protokol ili kao algoritam. Protokol i skriptiranje protokola. Tako smo ponovo otkrili matematiku jer sam prije bio matematičar. Prekinuo sam matematiku da bi postao arhitekt. 10 godina sam mrzio matematiku koliko sam se i bavio njome. Sad sam ponovo otkrio da skriptiranje možemo definirati kroz evoluciju biljaka, da bi shvatio sistem rasta iza geometrije biljaka. Sada je zanimljivo, jer u početku smo koristili prirodu za oponašanje materije, a sada pokušavamo razumjeti kakva nepredviđena geometrija se može razviti iz toga. To je zasigurno evolucija.
Za koga biste željeli dizajnirati?
Za nikoga. Ne znam. Ne mogu odgovoriti jasno na pitanje, zato što je vrlo naivno čekati savršenog klijenta. U jednu ruku to je vrlo romantično. Ja sam već dosta romantičan i ne bi se spuštao na tu razinu.
Da li postoji neki dizajnerI /ili arhitekti i prošlosti kojeg vrlo cijenite?
Villarde Honnecourt, bio je arhitekt katedrala. Nikad nije u potpunosti dizajnirao katedralu prije nego je počela gradnja. Radio je samo skice i nacrte, kao Gaudijeva Sagrada Familia. On je arhitekt srednjeg vijeka, gotičkog razdoblja kad se sve djelilo sa radnicima. Nikad nisu znali koji će dio prvo graditi, bila je to neka vrsta eksperimentalnog procesa. Tako da je nacrt arhitekta nastajao u procesu, ne kao dostignuća kao što je Brunalleschi i njegova arhitektura na Santa Maria del Fiore u Firenci. Znači to je bilo prije pojma i ideje arhitekture.
A ovi današnji dizajneri?
Da, volim (Kazuo) Shinohara, koji je umro prije nekoliko godina. Shinohara u Japanu je koristio koncept oblik. On je za mene prvi arhitekt koji pokušavao pobjeći od post-modernizma. Pokušavao je pobjeći od ideje citata, zadovoljstva citiranja nečega što već znaš. Radio je puno na presijecanju referenci tako da proizvodi nešto što ne možeš zamisliti odkud dolazi. To volim. On je prvi koji je pokušavao pobjeći od ovisnosti citiranja, što je trenutno vrlo važno.
Da li vjerujete u etiku u arhitekturi?
Etika to je vrlo čudno. U smislu Spinoze da. Etika Spinoze, a ne način na koji se koristi etika sad, samo da bi se izbjeglo upotreba morala. Etika je postala lažni brat moralu. Spinozina Etika je nešto što prepisuje slobodnu volju, preraspoređuje slobodnu volju. Mislim da moramo biti vrlo, vrlo sumnjičavi oko pojma slobodne volje u etičnom smislu.
Koji bi savijet dali mladim arhitektima i dizajnerima?
Da si uzmu vremena i pripreme se za bunt, slatko protivljenje, jer život je jedinstveno, vrlo drago opiranje.
Čega se bojite u budućnosti?
Gledanja u prošlost. Gledanje u prošlost formira budućnost. Bojim se toga, jer prošlost koja definira budućnost, smanjuje važnost budućnosti. Stoga moramo izbjegavati da budućnost ima vezu s prošlosti.
www.designboom.com , www.new-territories.com
