Gubitak vida postaje oštećenje ili hendikep tek na temelju društvene procjene stanja. Naime, oštećenja vida ili sljepoća postaju hendikep upravo zato što osobe s tim gubitcima u određenim uvjetima ne udovoljavaju nekim društvenim zahtjevima. U skladu s time, osobe s gubicima vida doživljavaju svoje stanje ovisno o objektivnim odnosima i stavovima društvene strukture kojoj pripadaju. Fenomen slijepila, kao objektivno postojeći defekt, nije više pretpostavka za potpunu nesposobnost. Moderni sustav rehabilitacije polazi od principa kompenzacije - ''zamjene vida'', odnosno većim razvojem ostalih sposobnosti usmjerenih na razvijanje radnih sposobnosti za određeni posao.

Na području Hrvatske 1974. godine postotak slijepih osoba iznosio je 0,105%, što otprilike odgovara općem prosjeku slijepih u razvijenim zemljama. Ratnim je stradanjima taj postotak znatno uvećan. U gradu Zagrebu je na 10 tisuća stanovnika broj slijepih osoba iznosi oko 100.

Danas su Snellenove tablice za određivanje stupnja gubitka vida, optotipi, u širokoj upotrebi. Snellenova tablica sastoji se od stanovitog broja redaka slova a svaki je redak sastavljen od jednako velikih slova. Broj uz pojedini redak označava udaljenost u metrima na kojoj osoba normalnog vida treba pročitati pojedino slovo iz tog retka. Oštrina vida izračunava se prema formuli: V = d / D.'' V'' označava visus, oštrinu vida, ''d'' udaljenost s koje je određeni redak tablice pročitan, ''D'' udaljenost s koje normalni čitač može pročitati slova iz određenoga reda. Normalna oštrina vida iznosi 6 / 6 = 1 što znači da osoba s udaljenosti od 6 metara čita redak slova koji je označen brojem 6. Ako osoba, sa udaljenosti od 6 m, pročita redak slova označen sa brojem 60, to znači da je oštrina vida smanjena, V= 6/60 = 0.1, dakle postoji 10% ostatka vida. Ako osoba pri ispitivanju vida ne može pročitati ni najveća slova s udaljenosti od 6 m, tada se treba približavati tablici za 5,4,3 m, sve do 0,5m, u tom slučaju se oštrina vida određuje 5/60, 4/60.

DEFINICIJA OŠTEĆENOSTI VIDA

Stupanj oštećenosti vida određuje se ostatkom oštrine vida i širinom vidnog polja. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je definirala oštećenost vida, i to je danas prihvaćeni standard:

Slabovidnost
Osobe koje na boljem oku, s korekcijom ili bez korekcije, imaju ostatak vida: 1. kategorija - od 18 / 60 (30%) do 6 / 60 (10%),
2. kategorija - od 6 / 60 (10%) do 3 / 60 (5 %).
Slabovidnom se smatra i osoba koja na boljem oku ima suženo vidno polje oko fiksacijske točke na 20 stupnjeva ili manje, bez obzira na ostatak oštrine vida.

Sljepoća
Osobe koje na boljem oku, s korekcijom ili bez korekcije, imaju ostatak vida: 1. kategorija - od 3 / 60 (5%) do 1 / 60 (2%);
2. kategorija - od 1 / 60 (2%) do osjeta svjetla;
3. kategorija - sljepoća.
Slijepom se također smatra osoba koja na boljem oku ima suženo vidno polje na 5 stupnjeva oko fiksacijske točke. 4% od ukupne populacije vizualno hendikepiranih uopće ne vidi.

Puno češće je prisutna slabovidnost kod vizualno hendikepiranih osoba. Iako postoji puno oblika slabovidnosti, možemo slabovidnost podijeliti u tri grupe:
1 GUBITAK POLJA - gubitak perifernog vida,
2 GUBITAK OŠTRINE - nemogućnost fokusiranja detalja,
3 DJELOMIČNA SLIKA. Kod nekih slabovidnih osoba prisutni su dva spomenuta sindroma istovremeno.

FOTOGALERIJA